Podsetnik da je svaki udah blagoslov i da je Ljubav izbor koji nas vodi ka sebi i svemu ĆĄto postoji.
Sa jednom reÄju ovaj svet poÄinje i sa istom se zavrĆĄava: Ljubav. Da se odmah ispravim â ceo kosmos na tome poÄiva. Nisam siguran da moĆŸemo i oko da otvorimo ujutru, a da ne osetimo energiju koja nas voli.
MoĆŸemo je zvati kako god ĆŸelimo: Bog, Izvor, Arhitekta, Ćœivot, TiĆĄina.
Jedno je sigurno â od trenutka kada smo odluÄili da doÄemo na ovaj svet, izabrali smo da budemo deca ljubavi, spremna da damo svoj maksimum, iako se Äesto toga ne seÄamo.
MoĆŸda smo zaboravili zbog Äega smo ovde, ali naĆĄa duĆĄa nije. Zato ponekad i boli. Jer nas podseÄa.
KaĆŸu da ljubav ima viĆĄe oblika, kao ĆĄto kaĆŸu da imamo mnogo izbora u ĆŸivotu. Ali⊠nisam siguran. Duboko verujem da je izbor zapravo jedan â da posluĆĄaĆĄ svoju duĆĄu.
Ta unutraĆĄnja svetlost, dar u tebi, plamen koji gori tiho ali postojano â on te zove kuÄi. Nije ljubav samo romantika. Nije samo osmeh deteta, dodir partnera, reÄi prijatelja⊠Ljubav je ono ĆĄto ÄiniĆĄ Äak i kada te niko ne vidi.
Kada ustaneĆĄ ranije da pomogneĆĄ nekome. Kada se odrekneĆĄ poslednje kockice Äokolade da bi je dao detetu. Kada izabereĆĄ da ne viÄeĆĄ, iako ti sve u grudima vriĆĄti. To je ta ljubav â koja menja svet, neÄujno.
RuĆŸa je simbol ljubavi. Ali ruĆŸa ima trnje. I slojeve. I puteve izmeÄu latica u kojima se lako izgubiĆĄ. Äovek se u ovom svetu tako lako izgubi.
U trci za uspehom, lajkovima, savrĆĄenstvom, pravilima koje nikada nismo ni birali. Izgubimo se u âmoramâ, u âtrebalo biâ, u âĆĄta Äe reÄi ljudiâ. I odjednom â ljubav nestane. Ili tako mislimo.
Ali ona ne nestaje. Ona Äeka. Äeka tvoj povratak. Äeka tvoje âoprostiâ. Äeka tvoj pogled u ogledalu koji Äe reÄi: âDobar si. Vredan si. Voljen si.â
Ljudi beĆŸe od ljubavi, iako misle da je traĆŸe. TraĆŸe slobodu u bekstvima, u avanturama koje ne znaÄe niĆĄta, u telefonima i ekranima koji nikada neÄe znati kako ti srce kuca kad voliĆĄ. TraĆŸimo smisao tamo gde ga nema â dok nas smisao Äeka u sopstvenom dahu.
ZaĆĄto ne moĆŸemo da sedimo sa voljenima? ZaĆĄto traĆŸimo ono âdrugoâ, âviĆĄeâ, âdrugaÄijeâ, kad najdublje istine leĆŸe u jednostavnom trenutku sada? MoĆŸda zato ĆĄto ljubav, prava ljubav â traĆŸi hrabrost.
TraĆŸi da se ogoliĆĄ. Da budeĆĄ ranjiv. Da kaĆŸeĆĄ âplaĆĄim seâ, ânedostajeĆĄ miâ, âpotreban si miâ. A to je teĆĄko. TeĆŸe nego beĆŸati. TeĆŸe nego vikati. TeĆŸe nego osuÄivati. Ali samo tada si slobodan.
Istinska ljubav nije neĆĄto ĆĄto âdobijeĆĄâ ili ânaÄeĆĄâ. Ona se raÄa u tebi. Kada nauÄiĆĄ da sediĆĄ sam sa sobom i da ti bude lepo. Kada ne traĆŸiĆĄ potvrdu izvan svog postojanja. Kada znaĆĄ â i kad si sam, nisi sam, jer imaĆĄ sebe.
Ne postoji istinsko davanje ljubavi ako prvo ne znaĆĄ kako izgleda voleti sebe. A to ne znaÄi ego, samoljublje, samodovoljnost. ZnaÄi: znam koliko vredim. I znam da imam ĆĄta da dam.
ZnaĆĄ li da ti u sebi nosiĆĄ zvukove zvezda? Da tvoje Äelije pamte svetlost? Da svaki tvoj dah ima ritam planete? ZvuÄi pesniÄki, ali je doslovno. Ti si deo univerzuma. I nisi ovde sluÄajno. Tvoje biÄe je dar â ne sluÄajnost, ne greĆĄka. Kada voliĆĄ sebe â voliĆĄ sve. Jer ti jesi sve.
Ti si dete svojih roditelja, ali i unuk zvezda. Ti si san predaka i seme onoga ĆĄto tek dolazi.
Ponekad traĆŸimo potvrde â da nas neko voli, da nismo zaboravljeni. Ali ljubav stalno govori s tobom. Samo si zaboravio jezik. Kada ti neko pomogne bez da traĆŸiĆĄ â to je ljubav.
Kada naiÄeĆĄ na reÄenicu koja ti razjasni duĆĄu â to je ljubav. Kada osetiĆĄ mir dok gledaĆĄ more, planinu, lice bebe â to je ljubav. Ljubav ti piĆĄe poruke svaki dan. Na bilbordima. U pesmama. U stihovima koje ti ĆĄapatom poĆĄalje srce.
KaĆŸemo: âUÄim o sebi. UÄim o ĆŸivotu.â Ali to je zapravo â uÄenje ljubavi. UÄimo da oprostimo. UÄimo da priznamo greĆĄke. UÄimo da budemo tu za druge, i za sebe.
UÄimo da budemo ljubav â ne reÄima, nego izborima. Svaki put kad umesto ljutnje izabereĆĄ razumevanje â nauÄio si. Svaki put kad umesto osude izabereĆĄ saoseÄanje â proĆĄao si lekciju.
Tvoje jutro poÄinje pitanjem: Ć ta danas mogu voleti? I kad je teĆĄko. I kad boli. I kad ne znaĆĄ gde ideĆĄ â ljubav je odgovor. Voli sebe kad pogreĆĄiĆĄ. Voli sebe kad sumnjaĆĄ. Voli sebe jer si ljudsko biÄe koje ne mora biti savrĆĄeno da bi bilo voljeno.
ZnaĆĄ li da kad voliĆĄ sebe, svet poÄinje da ti odgovara drugaÄije? Ljudi se menjaju. Ili, moĆŸda ih drugaÄije vidiĆĄ.
Problemi viĆĄe nisu lavovi, nego zagonetke koje moĆŸeĆĄ reĆĄiti. Tvoje reÄi postaju mekĆĄe. Pogledi topliji. Sudbine neĆŸnije. Ne menjaĆĄ svet. MenjaĆĄ se TI. I svet to oseti.
Prestani da je traĆŸiĆĄ kao nagradu. PoÄni da je ĆŸiviĆĄ kao naÄin ĆŸivota. U svakom pogledu. U svakoj tiĆĄini. U svakoj ĆĄolji kafe, rukovanju, poruci koju poĆĄaljeĆĄ. Voli jer si ĆŸiv. Voli jer imaĆĄ priliku. Voli jer si neko ko ume da voli.
Pogledaj se danas u ogledalo. Pogledaj duboko â ne lice, ne kosu, ne bore. Pogledaj ono ĆĄto si preÄutao. Ono ĆĄto si izdrĆŸao. Ono ĆĄto si oprostio. Pogledaj i reci: âVolim te. I ponosan sam na tebe.â I ako ti srce zadrhti â to si ti. To je tvoje biÄe koje se konaÄno prepoznalo.
Ne traĆŸi ljubav. Budi ljubav. Budi strpljenje. Budi neĆŸnost. Budi svetlost. Budi neko ko grli i kad mu je hladno. Budi neko ko veruje, i kad je razoÄaran. Jer to je tvoje biÄe. Tvoja priroda. Tvoje pravo â i tvoja moÄ.
This website uses cookies.